kurvabezmotike na privremenom boravku u santiagu
ponedjeljak, 20.10.2008.
Explota, explótame, explo!
|
Bila sam jučer na pikniku. Pravom. Ne kao prije 10ak dana na jednom koji se održao u kuhinji u Santiagu. Potrpali smo se u auto i odvezli na selo. Prašnjava cesta, tu i tamo koji divovski kaktus (pojela sam cvijet od jednog kaktusa. jako fino ali iziskuje razvijene motoričke vještine. moje su više na parni pogon pa još uvijek imam bodlji po prstima. bodlje su jer sam bila toliko glupava da sam u naletu dragosti pokušala podragati spomenutu simpatičnu biljku. iz tog razloga je ubiranje cvjetića na sebe preuzela Yvonne. ja sam bila zadužena za jedenje), red potleušica, red fensi šmensi vila i gomila "restorana" uz cestu u kojima se može kupiti voće, povrće i empanade. Bilo je sunčano, nakrkali smo se, a ja sam i odspavala sat vremena. Na povratku su moji kompanjerosi pjevali u autu. A i na dolasku. A bogami i u međuvremenu. Ti ljudi ne prestaju pjevat. Izlaze gotovo isključivo na karaoke, a muzikalni su i u svim ostalim prigodama. Na pikniku sam odspavala jer sam noć prije zapravo samo prilegla. 4 sata sna nije ništa drugo nego prilijeganje. Moju najgoru boljku - neispavanost - izazvao je tulum na koji sam otišla iako sam u petak odlučila da ne idem nigdje i da ću 3 dana bit doma i gledat filmove. Tulum ko tulum, niš posebno. Ono što je zanimljivo je prostor u kojem se ta velebna rođendanska proslava održala. Mislim da sam više nego jednom izrazila svoje oduševljenje stambenom arhitekturom u ovom gradu. Ako se netko ne sjeća, ponovit ću - oduševljena sam. Opsjednuta zapravo. Uglavnom, tulum je bio u neboderu u kojem žive Claudio y Dante. Ovdje skoro sve novogradnje imaju ograđeno dvorište i portira. Na dvorištu ukucate šifru ili pozvonite na portafon, a portiru mahnete ili ostavite osobnu, kako kad. Budući da su ta dvorišta povelika, često sadržavaju i bazen (ako je malo dvorište, bazen stave na krov zgrade), ponekad igralište a ponekad i kuću tulumaru. Kuća tulumara je baraka sa dobrom zvučnom izolacijom koju stanari za sitnu naknadu mogu koristiti za tulume. Za 100kn imate odličan prostor za radit feštu. Za 200 dobijete i čistačicu da ne morate pijani ujutro pospremat. Da ne biste baraku zamislili onako kako ja obično zamišljam barake, napomenut ću da je to velik prostor u koji možete staviti stolove i stolice, a da ostane puno mjesta za čagicu, u kojem možete koristiti kuhinju pristojne veličine i wc koji je veći od moje sobe. Mi smo imali i projektor pa je tulum bio hajtek madrfakr zabava. Osim povremenog mahanja gornjim i donjim ekstremitetima, većinu vremena sam provela tračuljkajući s Rubenom. Osim što sam ja velika, a on nije, Ruben i ja imamo puno zajedničkih osobina: Meljemo ko navijeni za razliku od naših dečkiju koji cijelo vrijeme šute (i općenito imamo isti broj prekida sa spomenutim dečkima, a i isti staž) volimo istu muziku, iste filmove i istu odjeću. Imali smo čak i sličan prednji dio frizure, hahahaha. Ruben ima frendicu koja radi kao fensi kuraba i zaradi 100,000kn mjesečno. Ja nemam takvu frendicu ali pratim s Kokom Secret Diary of a Call Girl. Za njezin posao zna samo on (a sad i ja i svi vi hihihi) iako meni nije baš jasno kako možeš sakriti tolike prihode (i neke druge stvari) pred ljudima koji su ti bliski. Objasnio mi je terminologiju i hijerarhiju santjaških fensi eskort dama ali smo se na kraju složili da nema te love za koju bi bili putas i opsluživali otromboljene biznismene . Na tulumu je netko ukrao Danteov fotić. Dante je, razumljivo, prilično ljut. Smatramo da je smrdljivi lopov netko od hipija koji su se pojavili oko 3 ujutro. Jadan moj hermano perdido. Organizirao je tulum za svoju frendicu, cijelu noć dežurao na vratima (vrata se zaključavaju pa ih netko treba i otvarat) i onda ga još neko new age govno od njezinih prijatelja pokrade. Po putu do kuće su se Fabiola i Julien posvađali. Opet. Budući da smo ih zbog svađe pogubili, Ruben i Dafna su me natjerali da sjednem na taksi. Đabe su bili moji argumenti da imam jedva 10 minuta hodanja do kuće. Stali su nasred ceste, zaustavili prvi taksi i nagurali me unutra. Vožnju sam platila 6 kn. Start je 2,5. Ovaj put me bar taksist pustio da se iskrcam 10 metara od kuće. Da bi parkirali ravno pred ulaz moraju se polukružno okretat na jedno 3 semafora (uvijek crvena naravno) a već mi je bilo neugodno zbog nadasve profitabilne vožnje na koju sam prisilila taksista. I on se malo bunio ali na kraju sam mu rekla da je to 10 metara i da može vidjeti moj ulaz sa semafora. Opasno je, opasno je, inzistiram na tome da Vas odvezem! Slatki su ti brižni Čilenjosi. Pola sata nakon mene došli su i F i J i upali mi u sobu (bio mi je isključen zvuk na mobu pa me nisu mogli dobit na telefon). Šta oćete? Promumljala je pijandura ispod svog šatora od pokrivača. Vidjet jesi došla doma. Brinuli smo se. Obavijestile su me dvije glave provirujući kroz moja vrata. Jeste se pomirili? Pitala sam ja raznježeno. Jesmo. Odgovorile su glave. Onda odlazite iz moje sobe i pustite me da spavam. Progovorila je opet pijandura i zaplovila u vrlo kratko carstvo snova. Zaboravila sam vam stavljat treš hitove koje sam obećala prije 10ak dana, pa evo da ispravim tu nepravdu: Raffaella Carra je talijanka ali žari i pali po Čileu već godinama i genijalna je. Ova pjesma je posveta ljetnom jebavanju. Klik Klik. Ova pjesma je apsolutni hit pa vam stavljam i nju iako mi je draža prva. Opet klik klik. Obratite pažnju na dramatično zamahivanje glavom. Hell Yeah! |
- 17:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
