kurvabezmotike na privremenom boravku u santiagu

nedjelja, 10.08.2008.

Iskuhavanje veša i ostale male tajne velikih majstora kuhinje

Veš sam skuhala i to uopće nije neki veliki pothvat. Čak je i zabavno, a i kuhinja poslije miriši na čisto. Prilično se naoblačilo pa sam u svoju, ionako već minijaturnu sobu, nagurala stalak za sušenje rublja. (taj glupi stalak ima i neko narodsko ime ali sad se ne mogu sjetit koje. Neka životinja, konj, nemam pojma). Odslušala sam po jednom sve kolegije za koje sam se odlučila: 1) Čileansku i južnoameričku poeziju (nisam baš nešto oduševljena - em nisam pjesnički tip, em su dosadni tekstovi koje treba čitat) 2) 20. stoljeće - Povijest Južne Amerike (e, ovo je već zaslužilo puno bolje kritike. bibliografija genijalna, profesor ugodne vanjštine, a k tome i duhovit) 3) Suvremena južnoamerička kinematografija (na ovo sam zakasnila jer je faks u nekoj vukojebini do koje treba putovat sat i po, na što ja naravno nisam bila pripremljena, pa sam stigla samo na zadnjih 5 minuta. sasvim dovoljno da uočim nevjerojatnu sličnost profesora Luisa Cecereua i Ante Peterlića) Svi ti kolegiji mi se zasad čine zahtjevniji nego što sam očekivala, tako da nisam baš sigurna hoću li uopće imati vremena za bavljenje diplomskim. Digresija: Budući da vam svima zavidim jer ste na moru i toplo vam je, ovim vam putem želim samo nabiti na nos da ću se ja sljedeći vikend zaputiti u Valparaiso ili u Vin(nj)a del Mar. Nije još za kupanje ali je dušu dalo za neku ribetinu na osunčanoj terasi. Kupanje sam odgodila za 11. i 12. mjesec:P Jučer sam provela dan u šoping centru. Potpuno odvratno, znam, ali bila sam uvjerena da idemo na neku sumanutu kinesku tržnicu o kojoj svi pričaju otkad sam stigla. Moje razočarenje kad sam vidjela divovski mall je bilo veće od te gigantske nakupine dućana. Ja inače volim trošiti novce koje nemam na robicu ali tu ih radije čuvam za izlete u Buenos Aires i Boliviju. Uglavnom, provele smo unutra valjda 6 sati obilazeći većinom dućane s ružnim cipelama, Bila sam s Franciskom i otkrila da nam se ukusi blago razlikuju. Ovo blago je zapravo jedan debeli, masni eufemizam. Za svaku stvar koju bi mi pokazala upitno me pogledavši, morala sam prikrivati titranje slijepoočnice i destimulirati centar za povraćanje te usput promrmljati nešto kao - Nda, nije loše. Okej je, da, kupi ako ti se sviđa. Što je njoj prolazilo kroz glavu dok sam ja razgledavala gluparije za sebe mogu otprilike zamisliti:) Negdje usred te šopingholičarkse kalvarije, nakon što mi se osušilo grlo od ustajalog zraka i nakon što su mi otkazali bubunjići od pretjerane eksploatacije razglasa (Sretan dan djeteta! Kupite nešto za svoje dijete! Najbolji izbor igračaka pronaći ćete blablabla) shvatila sam da mi jako fale moji prijatelji. Franciska je draga i sve to ali nije baš prepametna i zapravo ne mogu s njom pričat o stvarima koje me zabavljaju. I užasno me živicra što joj koncentracija nije jača strana. Npr. rekla sam joj jednom prilikom kako u hrvatskom, u kontinentalnim predjelima, ima dosta germanizama. Pa sam joj nabrojala par riječi, među ostalim i ciferšlus. Ona sad stalno ponavlja ljudima kako su hrvatski i njemački slični i kako ja njoj nekad bez beda mogu reć hrvatsku riječ koja je zapravo njemačka. Zaboravlja da ja njemački razumijem jer sam ga učila, a ne zato što se u Hrvatskoj priča njegova iskrivljena varijanta. I bar tri puta sam joj rekla da ciferšlus nije standardna riječ, ali opet je stalno čujem kak to govori svojim prijateljima na Skype ili Julienu i Fabioli. Blistav primjer od jučer su japanke. Budući da ne znam španjolski naziv, rekla sam kako volim flip-flops i onda je ona cijelu večer ponavljala kako mi isto kao i Njemci za japanke kažemo flip-flops...Iako sam joj rekla da tu riječ znam iz engleskog. Arrrrgh! Koncentriraj se ženo! Da..i poslovična njemačka racionalnost u baratanju novcem me isto ponekad izluđuje. Neda mi se po svim supermarketima uspoređivat cijene Nutelle zbog 10 pesosa! Još jednom ponavljam da mi je unatoč tome draga, da ne biste krivo shvatili. Za one koji žele znati više: japanke su na španjolskom chancletas ili chinelas. Malo sirovih informacija o čileanskoj svakodnevici: Školovanje je namijenjeno onima dubljeg džepa. Fakuleti su privatni, a godina faksa plaća se između 4000 i 10000$ (američkih dolara, ne pesosa. znak je, za one koji nisu znali, isti:) Državne srednje škole postoje ali su uglavnom loše. Plaća se i doktor, čujem skupo . Unatoč sve jačoj grlobolji nisam još saznala koliko, a nadam se da ni neću . (Oznaka za nacionalnu valutu i mall na svakih 10 metara očito nisu jedino što Čile i USA imaju zajedničko). Pobačaj je, kao što sam već spomenula, zabranjen. Nije dozvoljen ni u slučaju silovanja, bolesti i ostalih veselih stvari. Ono što nisam spomenula je da gomilu maloljetnica zbog trudnoće svake godine izbace iz škole. Da ne bi kurve pokvarile dobru djecu čiji roditelji školovanje skupo plaćaju. Utjecaj crkve je iznimno jak pa možda ni ne čudi toliko sljedeća informacija koju ću iznijeti (znam da vjerojatno sjedite ali za svaki slučaj si doneste i lavor da ne povratite po tastaturi ako već niste nakon prvih 5 riječi ove rečenice ili ranije) : Ovdje je razvod legaliziran prije 3 godine! Dakle anno domini 2005. Reći ću samo da je mlaćenje žena i tu, baš kao i u Lijepoj našoj, nacionalni sport. Baš me zanima koliko je razvoda zabilježeno u ove tri godine i koliko jedan razvod prosječno košta.

- 21:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.