kurvabezmotike na privremenom boravku u santiagu
srijeda, 05.11.2008.
Buenos Aires, 3. dan: noge nam otpadose
|
Danas je jako vruce. Jako, jako. Vrucina mi je draga, ali ne kad planiram obic pola grada. Zadnje dvije noci me bockaju neke zivine, pa osvanem prelijepa s plikovima na licu, nogama, trbuhu, ruci... Juce i danas smo obisle svasta: Madonnin grob i groblje opcenito, Recoletu, Bocu, Palermo, Plazu de Mayo i pripadajucu joj aveniju, bile smo cak i u muzeju koji je divan i krasan i u kojem mi se nije ni pishalo, ni zijevalo, niti me napadala tjeskoba i ludilo. Moze li mi netko objasniti zasto mi se inace uvijek, ali uvijek u muzejima pisa? Madonnin grob je dosadan. Ja sam se nadala nekoj puckoj poboznosti, stovanju, drami i sicilijanskim udovicama, a vidjela sam samo gomilu turista u kratkim hlacama. Groblje opcenito je nadasve zanimljivo - iako tu pociva gomila velevaznih ljudi (koje vam necu nabrajat jer mi se neda, a i svi ocito imate internet), ono sto je nama privuklo paznju su grobnice. Grobnice su ostakljene i nalaze se iznad zemlje. Lijesovi su vrlo vidljivi. Buduci da su vratasca uglavnom razvaljena, posvuda su objeseni lokoti. Jednom lijesu je bio strgan poklopac i nesto je virilo iz njega. Ja mislim da je bila kost. Ali nisam sigurna. Naletile smo i na grobnicu koja je taman bila pod obnovom. Radnici se istina nisu odmarali, ali su zvizdali i slali nam pusice. Koka je uslikala neku prastaru grobnu fotelju koju su izbacili na prolaz. Tesko je bit mrtav i nemat fotelju. U Recoleti se osim groblja nalaze i brojne druge stvari. Mi smo ih vidjele, a vi ih mozete zamisliti. Boca mi je miss Buenos Airesa. Iako je tamo stadion + sve te neke odurne nogometne stvari i neidentificirana smrdljiva vodurina po kojoj PLUTAJU automobilske gume, a koja je navodno nekad bila rijeka, sarene trosne kucice i blesave skulpture koje vire sa prozora i krovova ucinile su da zaboravim da mrzim nogomet i sjetim se koliko je Buenos Aires super. Pile smo pivu u nekoj tango birtiji, a konobari su nas pokazivali prolaznicima. To je ujedno bio i jedini put da mi je netko spomenuo Sukera. I nekog Tudora. Mi smo im objasnile da vrijedi jedino Slaven Bilic. Na umu smo naravno imale njegovu estetsku vrijednost. U Palermu sam si kupila najkulikad haljinu, odjevni predmet o kakvom vec godinama sanjam i zbog kojeg se danas cijeli dan zaljubljeno smijuljim. Plaza de Mayo i Avenida de Mayo su skroz okej. Napokon smo zavrsile sa sluzbenim razgledavanjem, sto znaci da sutra mozemo u soping razgledavanje i istrazivanje punktova navedenih u Bizarnom vodicu kroz Buenos Aires. U petak mozda odemo i van. Hell yeah! |
- 13:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
