kurvabezmotike na privremenom boravku u santiagu
ponedjeljak, 10.11.2008.
Posve artističke fotografije
    Na slici broj jedan možete vidjeti prekrasnu cestu kako vijuga po Andama. Druga fotografija predstavlja portret mlade dame koja je zaigrala bingo. Pod rednim brojem tri i četiri našli su se hostelski salon i pogled koji ljubuje s balkonom.     Peta fotografija namijenjena je znatiželjnicima i djelomično im otkriva tajne ženskog budoara. Fotougrafi broj 6 nije namijenjena fetišistima kako ste vjerojatno odmah pomislili. Ona je ovdje da vam dočara visinu stropa u našim odajama. Nadalje, sedma slika nije samo hommage jednoj treschick prekrasnoj pozadini. Ona znanstveno potkrepljuje moju tvrdnju da su portenjosi visok narod. Na broju osam možete vidjeti kako je naš fotić iznimno nadaren. Ovaj portret gladnih tenisica načinio je sam dok smo mi proučavale cijene na meniju koji nas je zavodljivo mamio sa zida.     Fotografija devet prikazuje jednu od skromnih prizemnica tipičnih za Buenos Aires. Na desetom slikovnom prikazu osim stoljetne papirnate crkve, imate čast vidjeti i vrlo rijedak fenomen - mene kako čitam kartu. Jedanaesta fotografija je arhivski snimak nogometne utakmice Argentina-Brazil iz '76. Slika broj dvanaest ovjekovječila je jedan od brojnih pitoresknih seoskih puteva.     Pod sretnim brojem trinaest našla se grobna stolica spomenuta u jednom od prethodnih postova. Broj četrnaest zorno prikazuje kako se u današnje vrijeme na muški brk nepravedno hvata samo grobna paučina. Petnaesta fotografija prikazuje unutrašnjost gradksog busa. Najzanimljiviji detalj (ogledalima, resicama i šljokicama nakinđureno vozačevo mjesto) se ne vidi, međutim budući da sam dobra srca i široke ruke odlučila sam s vama podijeliti velevažnu informaciju da vožnja košta 1,70kn i plaća se kovanicama koje dosežu vrijednost kondoma u samostanu. Šesnaestom fotografijom dokumentirale smo sav kolorit nezadovoljstva ekonomskim i političkim sustavom koje vlada u Argentini.     Sedamnaesti po redu uslikan je dedica u antikvarijatu. Osim što je to samo po sebi vrlo šik, htjela sam napomenuti da argentinaca općenito ima vrlodobroizgledajućih, ali babice i dedice su im posebna vrsta - posve su eterični, rekla bih ja učeno. Na osamnaestoj fotografiji možete vidjeti gumu kako pluta po ušću Rio de la Plata u Boci. Na devetnaestoj slici su ljudi iz sjene i krasan metalni most. Na dvadesetoj fotografiji smijete malo škicnuti moje novo vozilo, iste boje kao i draga mi jaketa.     Dvadeset jedan i dvadeset dva su opet Boca jer mi je najljepša, a ovo je moj blog. Fotografija dvadeset tri je malo smrdljivohipijevska, ali ova njihova oklopna vozila su nas jednostavno inspirirala. Šteta što nije žuto (jer ima i takvih naime) bolje bi mi se pasalo s autfitom. Dvadeset i četvrta slika poručuje svim dlakavicama da i Isus želi da se depiliraju.     Na fotografiji broj dvadeset pet sam saznala da ću bit prljavo Harry bogata i kupiti si fejk Harrdos vidljiv na sličici koja slijedi. Na broju dvadeset i sedam vam iz tog razloga pokazujem srednji prst, stoko siromašna, a na broju dvadeset i osam, dok se iznad mene prijeteći uzdiže falusni simbol Buenos Airesa - popularni obelisk - strahujem od pada svog budućeg carstva.   Na dvadeset i devetoj umjetničkoj fotografiji možete vidjeti kavu kojom sam se oprostila od Buenosa. Možete vidjeti i još štošta ako se skoncentrirate. Kava je kupljena kod Turčina, ali nije turska. Naravno. Last but not least je Chucky koji se veselo izvalio u svojoj cami i spavao skoro cijelim putem, baš kao i njegova pratnja Kokolo. Opet ništa nismo dobile na bingu, ali smo zato upoznale Danielu (Ima još jedno ime i dva prezimena afkors ali to sam zaboravila). Iako je Kokolo prvo rekla: Fuj Marta, ovo debelo dijete me dodirnulo. Nakon nekoliko sati ne samo da je s djetetom pričala o tome tko je sve djetetu otišao u nebo te razgledavala djetetove lutke i bilježnice , nego je i dopustila da je dijete poljubi. Dvaput! |
- 12:35 - Komentari (24) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
